Low Cost Hosting | Free Web Space | Dedicated Hosting | Windows Hosting | FrontPage Web Hosting | Business Hosting
cheap web hosting
Search the Web

  :: Ivica Čuljak Kečer 2 - Satan Panonski (1960 - 1992), istinska legenda punka : 

                       

 

Ova strana je posvecena Kecerovim djelima. Kome se da, neka uziva... "Strogo za Srećka"

MISLI: ...

Ja jesam plod ove civilizacije, ali ne i njezin sljedbenik

Podjela

Ljude dijelim na OVCE, PSE I LJUDE! Ovce kao ovce, pognute glave, plasljive, mirne. PSI ih sisaju kako i kad pozele, drze ih u stadu, obmanjuju, ucjenjuju, iskoristavaju. Ukoliko se koja od OVACA osmjeli iz stada, tora uteci, PSI tad salju svoje namjenski obucene kurjake, nek uz opaku kaznu, na "sudbinski" odredjeno im mjesto, ih vrate.

PSI dakle sa ovcama lako. PSI, lukavi, (ne mudri), pohlepni, lazljivi, zavidni medjusobno, a i razjedinjeni. No, oni se udruzuju u paklenu urotu nadje li im se kao prepreka kakav COVJEK slobodna duha na putu Zla njihova, raskrinka li im sablasno necasne rabote. Tad svim sredstvima okome se COVJEKU, u njemu i oko njeg. sve mu sveto satrti. Ocit sam primjer takva im nastojanja. No ...

1985. g.

Mi smo normalni jer smo slobodni, a slobodni smo jer smo ludi ...

Idem vlakom, stranim gradom. Primitivci uoce li me "ispankerisano" odjevena, najogavnije psovke i prijetnje tortura svih oblika izlit ce iz svoje zatucanosti. Njih je deset bar, ja sam, il pak sa nekim ko nije vican borbi shock krika i skoka. U tom slucaju pocinejm predstavu ludila. Tresem se, grizem skute kaputa, proucavam desetak minuta nokte i dlanove, gledam "lastavica let", smjeskam se vragolijama macke koja misa u kut je stjerala. Moguce kazem "nemoj ga pojesti mala maco".

Debeli debili to prvo sa zescim cudom promatraju, potom se stanu smijati i kazu "pusti ga u picku materinu, lud je ovaj skroz". Drugi nadoda "a da je normalan nebi se tako obukao". I, dobro, ja budem to vrijeme lud, oni odu, ja ostanem citav i ziv. Poslije se smijem ja njima, oni meni. I dobro oboma. Dakle, u nekim situacijama nije zdravo biti normalan! ...

Nikad nitko nije u pravu, ili su pak svi, tad ide sloboda izbora!

... te jeseni 1981.g., pred sto cu OTICI od ognja oceva i majcina, prve ugledah pahulje u toj jeseni. Izadjem na dvoriste i kako se uvijek radovah prvome snijegu, podjem dlanom desne ruke svoje jednu krasotnu raskosnu milinu uloviti. I bi tako, al' zadugo ne potraja moje divljenje graciozbnosti kontura i simetrije, sto toplina moga dlana ucas otopi te savrsene kristale leda. I nisam imao spoznaje tad ove, nisam znao da trebam na tlo mrzlo pustiti po sudbi joj pasti, gdje ljepota njezina duze bi zivjela, moje ushicenje potrajalo jos!

To je ZLOCIN, a isto se sjetih ZLOCINA kad plavih krila malena leptira na cvjeticu djeteline roznom, granom od bagrema jesam napao, ubio. Samo sam jednom taj ZLOCIN UCINIO! Da, sada vec imam oproštaj Vremena!

1985.g.

PROZA:

Cuvam krave pokraj Save

... u svibnju 1977. otac ni slutio nije da ja gimnaziju već mjesec dana ne pohađam. Ponesem fascikl, jednu bilježnicu, valute, pa hajde fliperi i piva, pokoji poljubac Vesni koja za mnogo čeg mog današnjeg je kriva, jer tad u "Luna-parku" ne htje mi dati pice njene. U meni nemir-revolt, u meni istine... ..

...te godine me je otac jedini put udario moćnom rukom svojom, dlanom onim herojskim. Imadoh tri puta putanju oko svoje osi i poluosovine. Osa kad duševno obolise isto tako u sizofreniji oko sebe vrti kao muha bez glave, pa potom ubode. Ne znam od tog jeli se njoj vrti u glavi? Jeli insekti mogu poludjeti kad oni nemaju mozga? Insekt i instikt, ta su slova, vidi-vidi, na moju veliku frapiranost slično složena (joj gosponnemojte jako!).

Koliko se od očeve desničar(s)ke meni zavrtjelo u glavi, dovoljno je reći da mi se u umu učas zatekao cijeli vremeplov, sve vidiš i znaš, a ne trebaš pitati baku kako je nekad bilo, a niti čitati Jacka (trbosjeka) Londona, za kog ne znam jeli baš iz Londona ili Kuala Lumphura?! Tata me ljuljnuo jer mi našao "KENT" u đepu jakne. Dobro je bilo. Za suprostaviti se njegovoj vražijoj diktaturi ja niti danas nemam recepta. Ništa me nije kaznio kad ga moj profesor razrednik pozvao i kad ja definitivno odlučio WE DON`T NO EDUCATION.

Želja moja da glumim počela je satanskom kreirati meni moju milu mladost dragu. Tutič Nikola bio mi učitelj. On je znao od pola noći, pa do tri sata praćkom ciljati vrapce na Mjesecu žućkastom, naše Zemlje satelitu (tko pogodi kome sam ja najveći učitelj ludila u PUNK PRISNOJ PORODICI PANONIJE I OKOLNIH BRDA dobije guzice, a ako točno odgovore curice, mazim im penisom sisice). Je otac rekao da sam lud, narkoman (nije rekao hemofiličar), da će me smaknuti, ako to već sam ne postignem u svojim tarzanskim vratolomijama po parkiranim automobilima, zvanim autima. Kao nagradu jer sam pobijedio sve kronične u dužinskom orgijanju alkoholom dobio sam ludnicu, oko vrata odličje, zasluge za manijakalstvo i autokanibalizam na balkanski način.

Maraton se održavao u, sad već pokojnoj, montažnoj balegari zvanoj "LIMENKA", svratistu lopuža svih kvalifikacija i beštija nevjerovatnih dimenzija sisa i guzica, prljavih kockara sa noževima u rukavu, narkomana, homića, lezi - lebe. Sedam dana mi je trebalo ne izići van za pobjedu; tu spavao, jeo, srao, pušio, pišao, puštao pjesmu "šabački delija" (ustaj sine Ilija, presela ti rakijaaa). Ta vanzemaljska štenara se nikad nije zatvarala ni praznila, pored željezničke stanice je. Tu je svakodnevno milicija imala pune ruke posla i rada, a tko radi dobra mu zarada, a jest i kirurzima premašaj norme tih dana bio drastičan.

Jednom prilikom nesvjesno, htijući si ispod stola dohvatiti "boksera" kog tko zna koji je šaljivđija izgubio, zahvatio sam pizdu gole pijane Lize, tako nakostrješene da bode, da sam sav prestrašen stao urlati "ljudi, drž`te ježa". I danas stoga moja odbojnost prema toj sumljivoj rupi. Urbanizacija grada buldožerom sjebe to leglo trijumfa vinkovačke bijede i kontrasta. Sa sebe sam skinuo i prodao jaknu "US TOP" koju tata mi kupio u Trstu, prodao i prsten povelik od 18 karata, a kog je za 18-ti rođendan mom starijem Braci Vladi darivao stric privremeno zaposlen u BRD-u.

Ja iznemogao došao k ocu u bolnicu gdje je zaposlen. Veli da za mnom je WANTED raspisana, neka se stoga dobre volje javim gradskom SUP-u, traže me. Tamo pipanje odmah! Bijaše tu moj prvi "strip-tease", pa sve mislim, u tom pubertetu eto ko je moguće krivac za ovu moju današnju nastranost - prisilno svlačenje, ha, tko zna čega sve nije bilo, dobra je ova moja guzica pogotovo kad je obrijem. To mi se urezalo, bombastično, fantastično, nije naučno, ali je zvučno. Tako sad meni želje da pred kojekojim mladim extremitetima, pardon-extremima, da se skidam. Pretražuje mi vene kao tragač za zlatom rijeke korito, kao da traži čovjekoliku, čovječju, čovjekovu ribicu.

Ima čovjekoliki majmun. Ima čovjekoliko govno, zna se ono dobro na tlu formirati ako serator - kreator šupče svoje u dobru pozu stavi, dobro mrdne, ali ne i prdne, jer se može razletjeti, poprskati posjetitelje te smrdljive umjetnosti. Fekaliološki kako fakultet otvaram (javite se interesanti), a vrhunski sam stručnjak u tom području istraživanja grančice nauke, kanim istražiti koje sve oblike može dobro nadarena, talentirana guzica israti.

Ništa nisu pronašli da imam terminala, bušotina po venama, ali dva druga me jesu grijala na zadnjem sjedištu plavo-bijela auta, na putu za ludnicu po zapovjesti i volji oca mi mila. Urokan nisam bio, rock sam volio, a roktale su i svinje, kad bi ih bockao vilama jer su me ometale pri čiščenju ispod njih njihovih govana kojima kasnije kad su već rahla prihranim papriku i kupus, pa se to jede kad odraste. O slikama svim kad stigoh sa svojih 17 godina u ludnicu, ta tri dana opisat ću pri nekoj isto ovakvoj euforiji egzotične mi mladosti

Sve puno lljubi i dubi PUNK PETAR PAN Ivica Čuljak - Kečer II

POEZIJA

Kecer

Kad holokaust vecinu trenom unisti,ti ces doci, u tvojoj je mocida duhove rastjeras!Kad lesinari vec obave svoj posao,ti ces doci, u tvojoj je moci da klicu zasijes!Kad ni kosturima vise traga ne bude,ti ces doci, u tvojoj je moci,vratit ces se Keceru!Ti vristis, rusis i razbijas,najavljujes dolazak njega,copor pasa sve zesce navaljuje,on ima oruzje, ono sto treba.Ljuta bitka, sve ih je sjebao! 1985.

Ratnik

Izaslanik satane, a miljenik boga odlučio je umrijeti kao dječak Punker Sužanj svojeg srca razbješnjeloga koje nikad nije prihvatilo odluku Grobar nad nezrelošću vlastita razuma osakaćenog metodama aktualnih režima ... ovo rekoše neutralna motrenja To je on! Čarobnjak plemenite horde osvetničke i prvi zastavnik vojske bez štita,protivnik ovisnosti, a degustator šita Bjegunac bez straha daruje slobode luđacima.heretnik smisla u surovoj tuči lancima.Priklješten uza zid, ubica, čuj čelični krik,i u najbezumnijem skoku odbacuje trik To je on, nije Napoleon!Nema kukastog križa na tetoviranom tijelu, svima je pokazao krvavu guzicu bijelu I nije noj, niti pod zemljom krtica,i neće oboriti glavu ni kad pukne gubica Kao pički što je suđeno da bez proljeća cvjeta, pljuvat će i mrziti svetu nauku svijeta Rana sve dubljom bez lijeka postaje, pred oltarom morala neće da se pokaje Kida, lomi, reže, on traje!

T e k s t o v i  P j e s a m a 

MOJA DESNA RUKA

Ti si moja ruka,
Ova desna moja ruka
Vidi moju desnu ruku
Odsjecenu, pored mene
I preda mnom, vidi je

O ruko moja desna
Kojom slova pjesama ispisah,
Kojom psima njuške porazbijah,
Ali, i zube izbijah;
Nikom te ja ne dam

Grlih njome
Koliko moralo pasti bogova
I koliko crvenih karanfila izgorjeti,
Ja cu padati, dizati se, plamtjeti,
Ali cu tebe na svoje mjesto vratiti,
Na rame, moje, tebe ruko moja desna,
Moj sine, brate, slugo i prijatelju
Kako smo se voljeli i nikad ostavljali,
Sada su mi te odsjekli,
Što smo se ljubili, su nam zavadili,
Nismo pruge gradili, grozde pobirali

Ti si moja ruka,
Ova desna moja ruka
Vidi kako je gledam
Kao dijete nesretno majka
I pitam se što baš meni

OSVRT

...ja sam najuvjerljivije zivot
...ja sam najuvjerljivija smrt
...ako me udariš bit cu hrt
...ado ništa nemam, nisam škrt

PUNK CATCH

Nisu ih ucili nego dresirali
Nisu ih pomogli nego trenirali
Nisu ih štitili nego zarobili
Nisu ih vodili nego zavodili

Na zivotnoj ivici
Jedini pobjednici

PIONIRI MALENI

Dok sam imao sedam godina
O vrat mi stavili crvenu maramu
Gadno je stezalo, ja se davio,
Pa još i danas imam traumu.

A drug je rekao
Svima jednako

A moji kapci nisu azbestni
A moje zjenice ne od mermera
A moji oziljci bolno potresni
A moja krv, krv je punkera

PRKOSNA MOC

Tvoje su rijeci kandze,
U moje srce se zabiju,
Poslije odeš, one ostaju,
A ja ih išcupati ne mogu

Tako svakom na koga naidješ
Biljeg uzasa ljubavi podariš,
Tebe vidjeti, slijep bih bio,
U ovoj mi noci tijelom rovariš

Jednom dodješ, pa nema te dugo,
Rijeci, pitam se koga sada kolješ
Prostranstvima loviš novi si plijen,
Bozanska je pustoš kuda prodješ

Ostavljaš djeci nejakoj more,
Sunce za tebe nema znacaja,
Ko vampir krv im mladosti sišeš,
Zrtve si biraš iz grotla porodjaja

Igraj nocas, po meni, gdje si,
Lovi me, ljuti, kidaj, poderi,
Imaš svu silu, ciniš me ludim,
Duša je tvoja i andjela i zvjeri

TUZAN

Karte na pregled molim
Njegova rebra kao gipsena
A ja sam išao bolesnoj majci

JUGOSLAVIJA

U našem je dvorištu bio kaktus
Cvao je jednom na godinu samo
I imao nekoliko crvenih cvjetova
Odvec malo zamlje u posudi
Za korijenja zivo cudo
Nije uginuo od leda
I stvarno mi je bilo zao
Ta vrsta nije imala bodlje

HIMNA

Ako si se ogrebao
Ni malo mi nije zao,
Jer si krao
Moga vrta ljiljan

TOG DANA

Kad dodjem, povedi me
Tog dana budi predsjednik
I pozeli ono
Što je samo bogovima dostupno

Izaberi hotel za nas
I nasmij se, jer smo ih zajebali,
Divljacki, zagrli me i vrisni
Tog dana si najjaci

Zubima svojim odgrizni
Komad mesa mojega,
Ispljuni krv mi u lice
I reci jebi se

Nogama i šakama udaraj,
Skoci mi ludacki u prsa,
Ko tigar za vrat ujedaj
I zaboravi one što te lazu

Tog dana ti si pobjednik,
Sam gospodin ti se divi,
Nije grijeh me što da uciniš
Jer od sada za mene ziviš
I nasmij se, jer smo ih zajebali

OZAREN

One su zatvor, stega, ponornice
Moj prijatelju
One su nepregledne i panicne
Moj prijatelju
One su konc-logor i kosturnice
Moj prijatelju
Splet mojih vena

Molim te u noci odluke
Pusti moju krv na slobodu
Moj prijatelju
Zilet je ispod jezika
Sveg me pretresli,
Bio sam mudriji,
I mom sudiji
Prskat bih plavu košulju

TKO JE TKO

Pored trojice razderanih usana
Sa toliko mira prolazih mimo

Umirovljenik odijela bijela
Usplahiren rukama klati
“Oh, vodite ih do bolnice!”

Debeli je prasac imao novac,
Telefonom mogao pozvati spas
Nikud nije zurio svojim autom
I što im sam nije pomogao

Ja nastavih kriti se od milicije

UBIŠE

Mrak kojim toliko gubit me budeš
Pa plazim, odlazim,
Da sve tvoje mrtvo u sobi ne pregazim.

Mrak kojim me spuštaš toliko nisko k glibu
Ucinit bi sklopit moje ove usne mlade,
Pa trujem, psujem,
Majku što te rodit svirepa smjede.

Mrak dopušta odmor vjedja spokojnome
A nije molit dobrocinitelja zaduzbinu,
Kad znam u pjesmi,
Ne rodi veselja truba vojnika, zvono kanonika.

OSVETA

Meni majka nije sestre rodila
Zašto mora uginut cempres vrta našeg
Sva voda za kiša tamo se slivala,
Pa mislim, ljigavci crvi smrt dadoše
Ako su oni, ja cu šutnjom zalost zbiti
Jer njih ne zna junak proklinjati
Ako je pas onog krijumcara
Kog stalno nocu pušta van lanca,
Ja necu otrovat debelog mu bravca
Nit razbit prozore u sijecnju
No smislit cu vrenje
Za šest litri bolesne mu krvi
Ne bi li srce gada išta cišce išlo

RECE PAS OVCI

Snaga za prkos
Slabost za pakost
Pravo za grijeh
Razlog za smijeh

CILJ

Necu osvete
Samo prosvjete
Zaljezo goruce
Ako je moguce
Oci mi smetaju

DOZIVLJENO

Krhk sam
Kao lastavice duša,
A opet jak
Kao njezino krilo

Svjetlost sam
Kao satelit ovog planeta,
A opet mracan
Kao slobodna kometa
Opasan sam sav

DOBRA RECENICA

Smrt je posljednja igra skrivaca
Gdje trazenog nikad niko ne pronadje!

ZABORAVITE ME

...ja se igram i dalje
Jer ja sam zaboravljen
Gdje sam, tko sam
I kako sam...

KUKURIKU

...ja sam Pan Petar,
Zabijem ti metar,
Ali ne cio
Nego peti dio...

OPROSTI

Poslije kiša
Sunce je hranilo jedan list
Poslije sparina
Sunce je ubilo jedan list
Tugujem

PLIK

Okupah se, morah
Kljucalom vodom...
Oziljci na prsima

Kiša je stala
Zvijezde nestale
A ja i dalje drzao kišobran...

KRUH SUH I BRUH

Nema slobode
Nema mladosti
Nema ne Djeda Mraza
Ne ide više
Na referendum
Radnicka klasa

...Zar na ovoj zemlji
Da vatra od legla
Im ucini mrlju

Entuzijazam
Marks i Lenjin
Crveno vino pilo
Zidovi goli
Prevareni voli
Nemoguc san su snili

...Zar na ovoj zemlji
Da vatra od legla
Im ucini mrlju

SATAN PANONSKI

U isti tren Bog i ja
Ruke smo mocne podigli,
On od njih
Ja prema njima
O ljubljeni moji sinovi
Brane vam mitom postati

...samo je on rekao ne
...iskreno je njegovo hvala
...samo je on napao sve
...koliko mozeš, o ruko mala
(Tek kad sam u sve prestao vjerovati
Mogao sam ziv umrjeti i zivim se roditi)

O JOJ

I mrtav, mrtav umirao
Na asfaltu konj
Da bi opstao
Mora biti dobro potkovan
Danas ne oru konji

OD KUD SUNCE ZALAZI NAREDBA

Trule grede sablasne galije
Pokrecu ta mlada pleca
Ta mlada ledja
Ta beznadezna pucina
Dokrajcenje je volje im,
A dubina tame biti je grobnica,
Što oholost osigurana brodara
Ne otvara sef švicarske banke,
Ne obnavlja pogubljenu sablast
Ergela na okupu, pasoši i vize

Tko su preci
Govore li stecci
Gnjili sto u njihanju
Dopusti pasti trorogom svjecnjaku...
Vosak pali, plik, lice djecaku...
Štakor zagrizao nozne mu nokte
A muha na nosu izvrši nuzdu
Ništa se ne pomjera mladost ispruzena

SLIKA PUTA

Dodjes mi sine
Od kud taj gnoj
Ko roj smrti niz prsa tvoja
Od kud

Pricaj mi sine
Sada su oci nemirne
I usne, i one drhte
Dok ranije nisu
Od kud

Ne govori mati
Ti ne gledaš pobjede
Maceva ratnika
Koje uvrijedi moja odora
Ne uciniše parotinu
Cini ljubomorne zene
Koja hoce samo sebi mene
Ne

Nego prsti ruke bez noktiju,
Iz ruke te vrhovi kostiju,
Što ja bogalj nisam kao oni,
Oni moja prsa razderaše

SASVIM HITNO

A Bog kazni covjeka
Stvorivši mu oci,
Da koji vidi
Zla nece izbjece
Znam ljude sa ocima

ZABORAV

Pogledaj brate krv moju,
Oziljke i spaljeno meso
Umij se u crvenilu uzasa
U agoniji slomi mi prste

Zaurlaj sine u bijesu
Pa kazni bicem tu kurvu
Uništi, jer rodi monstruma

Zaboravi godišnje doba
I vrijeme
Zaboravi i kad te budu
Mucili
Zaboravi i ne izusti
Ni slova
Zaboravi

ODLAZAK

Boja neba ljubicasta
Obzorje gubi sunce
Kad nešto odlazi,
Covjek se prevari, da boli
A sunce,
Kolika ljepota odlaska
O ne, ne mogu plakati
Za gubljenjem tebe

IDI

Podji ocima za planinama
I pitaj ih
Nadji snijeg gore u visinama
I pojedi
Sutra je dan odluke

Podjimo pitati izgubljene
Ima li smisla pitati
Planine nad Bogom i zivotom
Planine ne trpe pitanja

POKOLJ CARINIKA

Jesi li gospode zasluzan
Za paljenje cergi ciganskih,
Za suze polanskih,
Sabru i šatilu;
Jake sabotaze
Jasnih kako putova
Tako i lavirinata
Do moje mladosti

Dam jagode
U doba najvecih suša
Suze, pa umij srce
Kad zamre vec duša;
Tvoja:
Gospode ne prilazi meni

I DADE BOG MAGLU

Neka gori
Ori
Ruši se
Bozja moja bol

Opet inkvizicija
Navlaci kukuljice
Opet vijecnici
Kupuju glasove
Opet robovlasnici
Smišljaju ratove
Ratove, saveze,
Teror, Paktove
Njima je toliko
Eto dosadno

Ja gorim
Tajno spaljivanje
Kastriranje, produhovljenje,
Što vam je, ja nisam jebao
Nisam ni gonic
Samo kratak vodic
Nesretnoj djeci
Kroz guste magle

JEZA

O usnu moju gornju
Šišmiši kandze okacili
Koliko dugo zive šišmiši

S

Ona zna kakav si kad lazeš,
I tuzan, i smiren, i smion i vjeran,
Krupne joj rijeci iz sebe kazeš
I s njom spavaš kad si je zeljan.

Ptica u letu to da je ona
I samo njene usne su takve,
Za darove daješ silu miliona,
A nikad joj, nikad, nece se zaklet.

I dani naši, sve kiše, sparine,
Nemaš strasti kad sa mnom jesi,
Kad ljubavi i dodiri bolne su ruine,
Pitaš za mene, prijatelju gdje si

KENGUR

Tvoje su sile iznad vremena ovog
I pravo znam tad, ti ne voliš sebe,
Slike u ocima toliko ciste su
Pa krvava istina zjenice grebe.

Svi konci koje rukama drziš
Dio su onog djeteta u tebi,
Sve moci onih protiv kojih jesi,
Sve uzeli su, daj ih odjebi.

Tvoj otac te goni kad ne zeliš
Kako i on istim stadom ici,
Kad hoceš mir, mladost i igru,
Pa veli vec ceš, u ludnicu stici.

Ti cije oci nikad se ne srame,
K srcu primi odluku moju,
Suze pale, usne vrište male,
Za te cu braco umrijeti u boju.

- - -

Nasrni sotono na stonogu
Polomiti nogu po nogu
Dok uciniš sotono stonogi kraj
Ja vec stici cu u raj
A ti patiti iznuren
Ognja ugašena

Pozdrav svim poznatim i nepoznatim fanovima Satana posebno srecku i ekipi

P i s m o

by: Ivica Čuljak
Riznica ekstremiteta


"Y", učlanjen jesi u Prokletstvo moje. Hrabro ulaziš ne obaziruć se na sve Avetne Stražare pred Vratima Krvi Lake, Hrama Prokletstva. Da bi stigao jasno blizu Satana Panonskog, nužno je zaboravit sve čem' učiše Te, u nepovrat baciti sve što darovahu Ti, ismijati ono što obećaše! Zidovi hrama su ledeni, njih ne dotiči, prije no što zaplačeš pričešćen Teškom Krvlju Satanovom, ledom i vatrom umij oba obraza, vatrom lijevi, ledom desni obraz, jer u desnom krilu Satanovom sjediti hoćeš, ako uspiješ. Cigle što čine zid Hrama, od živa tkiva jesu ispečene Satanova, a te cigle u ime vezivnog materijala pijesak ne povezuje, ne, nego balzamirani Smaragdni Spermatozoidi Satanovi. Tijelo Satanovo ikad ugledaš li sasvim nago, vidjeti hoćeš ubode još užasavajuće žive, kao invazija gusjenica tenkova boljševika i napalma fašističkog da trgala to Tijelo jest. A tijelo sveto nije! Mnogim izuzetno smionim Ratnicima što krcati darovima Istine htjedoše desno krilo zaposjesti Satanovo, na samim vratima već, ulazu u Hram, Avetni Stražari razne ekstremitete pootkidaše, sve one koji Totalnu Istinu ne sadržaše! Nekima glave, onim baš kukavicama, što baš ne bijahu valjani Ratnici a prsiše se jeftino. Ma nije se moguće pretvarati ni pred oštrim Umom Stražara ulaznih vrata Hrama, a nikako ne kod ulaza u Riznicu Ekstremiteta, gdje hladniji no mermer očima što parališu Psihopata stražari, on – Komandant Kaznenog Odreda Za Odmazdu (COZZO), kojeg ni najnadareniji mitski glavosječa nadmašio po Djelima nije. Psihopata nema Dušu; još dok u utrobi majčinoj bijaše, skovao je paklene planove za iz sebe Oslobođenje od Istine i Laži. On ne može pogriješiti. Dušu iz maternice materine mu uze Satan, odnese do Vrha Planine Odmazde, i dade je za posljednji obrok orlovima trima, koji uskoro će iščeznuti iz svoje vrste! A zašto dušu Psihopatinu Satan Panonski za se ne zadrži? Jer, ona će, Satan je znao, biti Oslobođena od Istine i Laži, i, takva mu Duša ne treba, nego koristi jedino Psihopatine Oči i Srce, oštroumnost od čije rafiniranosti oni koji dokučiti je htjedoše, Razum izgubiše. U Riznici Extremiteta gdje Testisi potpuni i Vagine nedeflorirane ležaj sačinjavaju, a jastuk jesu dva unakrsno u Vagine zabijena Penisa, tu je SATAN PANONSKI, te onima bez extremiteta nudi svoju Krv Tešku nek piju. Nitko čitav do Riznice dospio nije, nit vidio, nit doživio Mir Satanov, dakle nije Spasio Satanovo Tijelo da zadrži Dušu. Smjeli mladi PUNK ratniče uspiješ li kojim slučajem, kleknuti, ja, Satan Panonski nad Tobom hoću, tad na Tvoje zjenice očne pustiti po dvije suze ubojite, i, nikad više svojeg Vida, Srca, Razuma, Duše – imati nećeš. Što, samo slijep kadar si ugledati Mir Satanov, Mir kojeg sam Satan pronaći ne može, nego samo takva pobjednička ruka Istine. Taj Mir, Satan čeka od nastanka svojeg. Mi, tad biti hoćemo jedan drugome Žrtva! Volim te! Plakati ću ako Statut i Odmazda straže Avetne i Psihopata oslobođen Istine i Laži uništi Te! Stoga, dugo i čistim brusom oštri sječivo Istine, što samo tako put do mene i sve prepreke savladati se mogu!

Ako jesam ikad imao saznanje, značenje riječi Čovjek i Vrijeme, jesam izgubio. Vidim, već si prošao pored Straže Avetne ulaznih vrata Hrama. Sad si u holu i na sve strane bezbroj vrata, a samo jedna vode do Riznice Extremiteta. Ako promašiš, nema nanovnog pokušaja. Samo savim čistom Ljubavlju i Istinom vođen, znati ćeš koja Vrata treba otvoriti, kojeg Stražara Sablasnog Istinom sasjeći. Moja Duša nad Tobom lebdi, let čuješ, podstrekom si prožet mojim. Dok sve ovo Ti iznosim riječju napisanom, ne osjetim se Čovjekom, nego Duhom bez Tijela, tako ovaj čas puno

misliš na mene, znam. Ne pitam se je li pravedno ovo što Ti činim, odnosno – jedan drugome. Nekad, u doba CATCH's WAY-a dok oči sam mnogima otvarao i otvorio, to tad se pitah. U Tvom slučaju ne, jer doživljavam ljepotu Istine Ti apsolutno. Imaj snage! Duša moja Tijelu kad naredi da padne, a to će izreći kad Ratnik pobije sve Stražare Avetne i Sablasne, a Ratnika uništi Psihopata. Tad Psihopata koji je Oslobođen od Istine i Laži, umišti moje Tijelo, a Duh moj vine se do Vrha Planine Odmazde k uginulim orlovima, iz usmrđenih im lešina skupiti djeliće Duše Psihopaatine, učinim mozaik, a to je jedinjenje ravno najvećim mitskim Pobjedama. Tad će nakon obilna plača, svi ljubljeni drugovi i drugarice najkrasnije Darove steći za Srce si i Um, a od njihova Prvog duševnog Ljubavnika, Prokletstvo Satana Panonskog. Idi i Čekaj! Čekam Te i samome sebi molim se za Pobjedu Tvoje Istine. Čekam Te!

SATAN PANONSKI, AVET RAVNICE, onaj
Poganin, NOT FOR SALE – HARD BLOOD PUNK PETAR PAN
Mrff. Ivica Čuljak – Kečer II
 

D o w n l o a d   P j e s a m a

  

  :: 1. Iza zida :

  :: 2. Hajde da se drogiramo :

  :: 3. Kliktaj :

  :: 4. Lepi marijo

  :: 5. Oči u magli :

  :: 6. Trpi kurvo :

  :: 7. Pioniri maleni :

 .: Copyright 2003 made by YoHnY :.